Erasmus+ studijski boravak -...

Erasmus+ studijski boravak bio je moja višegodišnja želja koja se je ostvarila u zimskom semestru akademske godine 2019./ 2020. Kolegica Ingrid Blašković i ja odlučile smo se na zajedničku avanturu u Portugalu čije fotografije sada sjetno gledamo.

Bio je početak veljače u Portu kada sam pogledala Čuvare galaksije I i II. Inače nisam velika obožavateljica Marvelovih filmova, ali ovaj me je dobio. Ima nešto u tim filmovima što me pokreće, možda je to Groot, Star Lord ili možda Awesome Mix Vol. 1 i 2? Sad kad razmišljam o tome, sigurno je Awesome Mix (soundtrack filma). Ali ovaj tekst nije o Čuvarima galaksije, već o Portu i kako me je hooked on a feeling.*

Prije svega - Portugalci su najljubazniji od svih, posebno u Portu. Neki će reći da je to vrlo subjektivno, ali nakon razgovora s drugima otkrit ćete da je to opće mišljenje. Mještani Porta i dalje su vrlo prijateljski nastrojeni, pomažu i vjerojatno najvažnije - izvrsno govore engleski, bez obzira na dob. Prije dolaska, mislila sam da ćemo imati komunikacijskih problema s drugima, ali na kraju su nas svi ugodno iznenadili: gospođa koja izrađuje kartu za Andante na Trindadeu, prodavačica boje za kosu u Porto Norte Shoppingu, ugostitelj u craft pivovari nasuprot Igreje do Carmo, bolničko osoblje, svi kojih se možete sjetiti (čak i kontrolori u metrou - zato nemojte igrati tu kartu s njima!). Također, Portugalci jako cijene kada stranci pokušaju pričati portugalski jezik, pa za početak naučite osnove: pozdrav, hvala, molim, oprosti.

Naš odabrani fakultet Escola Superiror de Hotelaria e Turismo nalazi se jedan sat vožnje metroom od Porta, u Vili do Conde. Već u prvom tjednu mobilnosti bio je organiziran sastanak svih dolaznih Erasmus+ studenata kako bi se međusobno upoznali, ali i kako bi upoznali svoje profesore, prostore fakulteta i administrativno osoblje. Premda pričaju engleski, nastava nam se održavala na portugalskom jeziku što je bio dodatan izazov za nas. Međusobno smo komunicirale na hrvatskom, slušale i učile portugalski, a razmišljale i razgovarale s drugima na engleskom. Popriličan jezični kaos je vladao u našim glavama, ali ga ne bi mijenjale ni za što. Ondje smo upisale diplomski studij turističkog menadžmenta koji je imao najviše podudarnih kolegija s našim studijem Kulture i turizma na FITIKS-u. Nastava nam se uglavnom održavala u poslijepodnevnim satima s nekim iznimkama, a završavala bi u ugodnom razgovoru s profesorima i kolegama na putu kući.

Jedan od glavnih draži Porta je stari tramvaj koji prolazi kroz povijesnu gradsku jezgru. Iako je grad prilično dobro povezan autobusnim linijama i metroom (kojeg je projektirao jedan od najvećih portugalskih arhitekata, Eduardo Souto de Moura), stari tramvaji ne planiraju prestati impresionirati sve koji ih vide na jednoj od mnogih ulica Porta. I nikako ne bi smjeli. Nazovite to klišejem, ali azulejo je jedno od mojih najdražih kulturnih dobara u Portu. Prilično je svuda gdje pogledate, ali toliko je jedinstven da ga nisam mogla prestati obožavati tih pet mjeseci koliko je trajao moj boravak u Portu. Domovi, crkve, željezničke stanice; svi su pokriveni i ispunjeni njime.

Posljednje, ali ne najmanje bitno, Rio Duoro i plaže naokolo prekrivene suncem, pune osmijeha, sretnih ljudi, uličnih umjetnika i Super bocka. Prvi put kad smo se spustili na Ribeiru, naše su oči promatrale ljepotu starih tradicionalnih kuća u Portu i industrijskih prostora u Gaiji. Trebalo nam je vremena da se naviknemo da kažemo rijeka umjesto more (s kojeg dolazimo) ali ubrzo smo se navikle na njezine struje i krenule smo njenim tokom.

To uzbuđenje, ljepota, mješavina kultura, portugalskog i engleskog, hooked me on a feeling... zauvijek.

Danijela Grubišić

*Hooked on a feeling je pjesma Blue Swedea iz 1973., dio soundtracka Čuvara galaksije I.

Popis obavijesti