ERASMUS+?  Ako ste u poziciji da nemate pojma šta Vam ta riječ može donijeti u vaš studentski život, ako ste tek postali student ili vas još jedan ispit dijeli do diplome u rukama i Zavoda za zapošljavanje, pročitajte ta velika slova koja sjaje, trepere, zovu vas i iskaču iz ovog dugačkog teksta pred vama. Strah, nedoumice, prepreke, brojne isprike i razmišljanja su dio donošenja odluke koja je na Vama, no moj najbolji savjet je da se odvažite i krenete, bez puno dvojbe jer kao što dobra stara kaže “Tko želi, nađe i način!” Da ne duljim dosadnim uvodom evo, kako je to kod mene bilo.

O Erasmus-u sam razmišljala od prve godine studija no dočekalo me to na zadnjoj godini diplomskog studija. Hrabro sam odlučila da idem u Pariz. Sama.

Paris photoSjećam se toga dana, bilo je kao jučer. Dan mog ulaska u novu avanturu. Bila sam u potpunosti spremna za novu pustolovinu, no u meni je tinjao dašak straha od nepoznatoga i novoga, kao i svakog puta. Znala sam da ću imati najbolju priču samog putovanja od Zagreba do Pariza kada sam zapela u Beču, na transfernom letu i kada se na displeju pojavio znak “flight canceled” i sve je krenulo neplanirano. Tada sam shvatila da se najbolje stvari u životu dogode neplanski. Razmišljajući i kalkulirajući moj dolazak u Pariz, odlučila sam prihvatiti let drugog dana kako bi bila sigurna da će me soba u rezidenciji Crous Croisset čekati s obzirom da je bilo već kasno i recepcija je bila zatvorena za prijem novih stanara. Bio je to zabavan dan i još zabavnija noć provedena na Bečkom aerodromu. Provela sam noć spavajući na Gate-u broj 5 sa ruksakom ispod glave. Predivna stujardesa dala mi je “travel kit” u kojoj sam našla četkicu i dvije boce vode koje su mi dale sigurnost i toplinu te nezaboravne noći. Nakon 24 sata od uzlijetanja sa Zagrebačkog aerodroma, napokon sam stigla i na francusko tlo. Kako priči o aerodromu nebi još bio kraj, moje prtljage nije bilo! Da skratim, moj kofer je došao tek nakon 7 dana u Pariz. Nakon provedenih 7 dana u novom gradu bez ijedne svoje stvari shvatila sam da je minimalizam odličan koncept!

Znala sam da će moj boravak proletjeti i da trebam maksimalno iskoristiti svaki trenutak kako ne bih kasnije žalila za propuštenim, a tako je i bilo. Upoznala sam predivne prijatelje već prvoga dana, prvoga tjedna sa kojima sam i danas u kontaktu.

Sada kada pogledam s odmakom od godine dana, vidim ogromnu razliku u tako kratkom periodu. Jednu stvar sam napisala jos u motivacijskom pismu ne sluteći što mi slijedi, a to je da očekujem od Erasmus iskustva dvije stvari - prebroditi strahove i povećati samopouzdanje. Kada sam nedavno pročitala to pismo, prošli su me trnci jer sam shvatila kako se moja želja obistinila. Do tada sam mislila kako ne bih mogla nikada živjeti sama, a zapravo to iskustvo mi je otvorilo oči i dalo najviše samopouzdanja, postala sam još neovisnija, otkrila samoću i naučila cijeniti vrijeme provedeno sama sa sobom i svojim mislima. Ovo dijelim sa Vama jer znam da se puno studenata nerado odlučuje otići samostalno bez pratnje prijatelja ili kolege sa faksa. Sve prepreke koje nam se na startnoj poziciji čine kao prijetnje, zapravo su prilike i lekcije koje savladavamo kroz ovakvo iskustvo. Nešto sao SWOT analiza koju ste naučili na faksu pa je sad provodite ;). Da Vam ne pričam da se moje znanje francuskog sastojalo od riječi koje mogu nabrojati na prste jedne ruke i da mi je trebalo jedno vrijeme da shvatim da “Sortie” znači izlaz iz konfuznog i prenatrpanog Pariškog metroa. No, sve je to super zabavno, opustite se i uživajte u nepoznatom.

Naučila sam manje osuđivati te vidjeti u ljudima dobro jer nebrojeno puta u tih 5 mjeseci situacije su mi dokazale kako je dobro činiti dobro. Kada si dobar prema ljudima onda te dobri ljudi i okružuju, kada daješ maksimalno od sebe i dobiti ćeš maksimalno.

Studirala sam na IUT Paris Descartes Sveučilištu sa redovnim studentima, ali i grupom Erasmusovaca. Mogla sam birati predmete po svom izboru što je izazvalo prvi wow efekt. Predmeti su bili smisleni, kreativni, praktični. Možda će zvučati kao klišej, ali me njihov način rada i pristupa obrazovanju kao i odnos između profesora i studenata oduševio i probudio u meni želju za naknadnim studiranjem i učenjem. Teško je podvući crtu i napraviti komparaciju. Pristup učenju nalikuje zabavi i obostranom nadopunjavanju i izražavanju svojih mišljenja. Teško je izdvojiti jednog od 5 profesora odnosno 7 kolegija jer je svaki dao svoj doprinos od kojeg sam ja dobila potpunu sliku i viziju novog načina života, a ne samo područja budućeg zanimanja. Održivost kao osnova za razvoj mi sada ima više smisla nakon inspirativnih predavanja profesora sa dugogodišnjim iskustvima podučavanja u SAD-u, Njemačkoj, Kini, i sl. Učila sam od ljudi koji ne navode samo teoriju već govore o vlastitom iskustvu, životu i spoznajama. Pristupanje studentima vizualizacijom poput dokumentaraca, slika i aktivnog odlaska u obilazak primjera dobre prakse je najbolji način učenja za mene. Naposlijetku, ne traži se definiranje i igra riječima kako bi neka nova stvar zvučala bolje i stručnije, već se traži razumijevanje srži i praktična primjena na jednostavan način, jer tako život od nas i očekuje. Kada se javi problematika, zahtijeva se rješenje istog, a ne vađenje iz rukava dugačkih definicija. “Prijateljski” ili bolje reći pristupačniji odnos profesora sa studentima za mene je bio ključ koji je otvorio znatiželju za dodatnim učenjem i upijanjem njihovog znanja.

 

 

 

Osim što ćete iskusiti kako i na koji način stranci studiraju, imat ćete i puno vremena za putovanja i uživanciju.

S obzirom na iskustvo koje u Vama rodi želju za ga ponovite, normalno je da ćete htjeti iskoristiti svih 12 mjeseci koje vam omogućava Erasmus+ program. Tako sam i ja odlučila uzeti apsolventsku godinu i otići na Erasmus+ stručnu praksu na kojoj se trenutno i nalazim. Ovoga puta u Nizozemskoj.

Simpatičan tim iz Ureda za partnerstvo i projekte u Puli, a najviše gđa. Emina s kojom sam ja imala kontakta, pružiti će Vam potporu i podršku u procesu od prijave do povratka. Zapamtite ipak, to je Vaš put i morati ćete se potruditi da tamo i dođete :)

To što je iza mene, za veliku većinu predstavlja Pariz, i za mene je predstavljalo prije nego što sam došla na Erasmus. Danas za mene taj grad ima puno veće i šire značenje. Ima boje i topline. Ono što mene vraća u ovaj grad su moji prijatelji i mjesta koja oslikavaju naše uspomene. Došla sam kao stranac, a otišla kao domaćin. Iskusto je neprocjenjivo i drago mi je da sam se još jednom odvažila i krenula u novo i nepoznato.

Zapamti, uvijek žalimo za stvarima koje nismo učinili!

Popis obavijesti