Opcije pristupačnosti Pristupačnost

Moje Erasmus+ iskustvo stručne prakse...

U zimskoj jakni, dugim hlačama i poluviskom tenisicama sletjela sam na airodrom Stanfield u Halifaxu. Čekajući shuttle bus koji će me izravno odvesti do centra Halifaxa, isprva, nisam ni primjetila čudnovate poglede koji su se ljepili na mene što od umora, što od gladi, a što od uzbuđenja što sam sletjela na Kandsko tlo. Priznajem, čudno je da netko 31.05. nosi zimsku jaknu, duge hlače, ali na vrtloglavih kandskih 13 stupnjeva za jednu Europljanku nije.

Prvi podsjetnik da se nalazim daleko od Hrvatske su kamioni, koje sam donedavno mogla gledati samo u američko /kanadskim filmovima. Ulice su široke, prepune raznih barova i restorana koji nude široku paletu jela od morskih pa sve do donair, inače tradicionalnog jela, koji bi poistovjetila s mesom sličnim za kebab.

Inače, Halifax je glavni je grad pokrajine Nova Škotska sa ukupno 400 000 stanovnika, te je  najveći grad atlantske Kanade i najveći je grad istočno od Quebeca.  Ekonomski je centar istočne Kanade te ima veliku koncetraciju državnih službi.

Povod dolaska u Halifax bila je stručna praksa na Saint Mary's Sveučilištu. Moja tamošnja kordinatorica Michaela bila je izuzetno susretljiva i prilagodljiva te se trudila na svaki način dočarati njihovu kulturu i običaje. Na prvom sastanku dogovorili smo sve detalje iz tjedna u tjedan oko mojih obveza. Prva dva tjedna radila sam u internacionalnom uredu administrativne i marketinške  poslove koji su uključivali izradu brošura za buduće studente, odgovaranje na mailove, dogovaranje vrijeme sastanka. Treći tjedan upoznala sam rad International Peaceful School, dječje škole koja djeluje pri Sveučilištu. Upoznala sam misiju, ciljeve i sam način odgajanja djece. Bila sam duboko impresionirana provodeći jedan dan s njima, na samom ulasku u školu vise pride zastave uz slogan:“ Svi smo jednaki te svi imamo pravo na jednake mogućnosti života“. Velika razlika između naših i njihovih učenja su: tamošnja djeca sve mogu i učena su od malih nogu da ih nitko neće diskriminirati ako imaju dvije majke ili dva oca. Podrška odgajatelja, učiteljica je neiscrpna. Toliko pažnje, ljubavi za sve imaju i svako dijete podržavaju bilo iz koje zajednice da dolazi. Jer, znate Kanada je jedna od najinternacionalnijih zemalja te ima više od 50 različitih nacija.

Također, prisutvovala sam godišnjem sastanku IPS te sudjelovala u radionici pod nazivom „ Različitost je cool, reci nam to na svojem jeziku“, gdje sam prevela nekoliko knjižica za djecu s engleskog na hrvatski jezik.

Četvrti tjedan provela sam u zajednici domorodaca, plemena Mi'kam. Upoznala sam njihov način života, njihovu kuhinju, njihov težak životni put koji ih prati stoljećima. Tu sam prezentirala hrvatsku kuhinju i kulturu pokazujući neke od naših plesova.

S time je završio prvi tjedan prakse. Bilo sam zapanjenja koliko toga sam vidjela, naučila, upoznala u svega mjesec dana. Zahvaljujući dobro isplaniranom vremenu i radnim navikama mene i mentorice uspijele smo sve stići što je bio plan.

Drugi mjesec, bio je planiran za upoznavanje kulturne industrije te evenata.

Prethodno mi je Michaela poslala popis evenata na kojima mogu sudjelovati, te sam odabrala nekoliko i prijavila se. U međuvremenu pohađala sam satove intervjua kod profesora Mahdija koji me stručno pripremao za intervju za posao. Tu sam naučila pisati životpis na „Kanadski način“. Svi profesori su veoma pristupačni i veoma susretljivi za studente.  Profesor Mahdi je prilikom svakog sata studenta darovao motivacijskom porukom kao i mini čokoladicom.

Prvi tjedan radila sam na Ribfest, na jednom od najvećih festivala popularnih rebarca u BBQ umaku. Bilo je to fanastanično gledati kako se timovi takmiče tko će napraviti ukusnije ribse te zadobiti više gledatelja. Svaki tim je imao predvodnika koji kada im padne energija i motivacija za rad započne s pjesmom te tim nastavi. Moj posao je bio rad na info pultu te primanje donacija.

Drugi tjedan sam započela rad na Jazz festivalu. To mi je bio najdraži festival jer uz pregršt najbolje jazz glazbe, imala sam priliku probati svirati neke od instrumenta poput falute, trube, bubnjeva. Svakako, upoznala sam neke od jazz glazbenika poput Alexa Cube i Molly Johnson. 

Treći tjedan sam radila na MultiScotia festivalu, festival koji slavi različitost internacionalnih zajednica koje žive u Halifaxu. Tako su se našli plesovi, običaji ali i kuhinja iz Turske, Indije, Koreje, Afrike i mnogih drugih.

Svaki vikend bio je rezerviran za obilaske i planinarenja. Tako sam vidjela neke od najvećih turističkih atrakcija poput Cape Split, Peggy's cove, Annapolis Road, Grand Valley.

Jedna zanimljivost je da svaki korner u Halifaxu krasi groblje, to mi nikako nije bilo jasno da se usred grada se nalazi hrpa groblja. No, nedaleko odavde dogodila se stravična nesreća broda Titanic te su mnogi ljudi upravo pokopani u Halifaxu kao najbližem mjestu. I danas, u pomorskom muzeju Halifax se nalaze mnogobrojni predmeti, kao i predmeti poginulih čije su obitelji donirale muzeju u znak vječitog sjećanja na taj nemili događaj.

Dakako, tijekom srpnja sam svaku srijedu bila asistent na maloj školi kuhanja u gradskoj knjižnici. Cilj programa je bio učiti djecu od malih nogu jesti zdravo. Stoga smo pravili smoothie, salate, zdrave pizze.

Zadnji tjedan bio je za prožimanje svih emocija i memorija koja sam stekla u Halifaxu. Zahvaljujući mojoj mentorici koja me odmah bacila u vatru, kako nebi imala osjećaj otuđenja, shvatila sam koliko sam iz ovog putovanja izašla odraslija, odgovornije, obogaćena divnim ljudima. I sada, na kraju, sjedim u Pleasant parku gdje sam običavala meditirati i zahvaljujem Bogu na ovom prekrasnom iskustvu prepunom nezaboravnih momenta, uspomena, ljudi koji su me promijenili. Halifax će uvijek imati poseban plamen u mom srcu, i gorjeti baš kao i mnogobrojni  svjetionici koji krase Halifax.

           

 

 

    

 

Popis obavijesti